MojMiha2

subota, 31.01.2009.

SJENKE PROŠLOSTI (2. dio)

nastavak

Pogledi su im se sreli i stopili u jedan sjetni pogled.... "Ne, ne nije moguće ",
ponavljala je u sebi.
Sklopila je oči i u mislima se vratila petnaest godina unazad.
Bilo je ljeto, juli mjesec, vrijeme godišnjih odmora. a Sara to ljeto nije nigdje otputovala.Mnogi planovi koje je imala nisu realizovani, valjda je tako moralo biti.
Dok je ispijala prvu jutarnju kaficu prenuo je zvuk telefona. Svoj ritual ispijanja kafe u ljetnom periodu je obožavala,. Balkon je bio na zapadnoj strani zgrade sa pogledom na parkić koji je voljela. U tom parkiću je provodila dane svoga djetinjstva.
"Halo", reče još snenim glasom.
"Stigao je", čulo se sa druge strane žice. U prvi tren nije prepoznala glas svoje drage prijateljice.
"Molim. Ko je stigao? Mislim da ste pogriješili".
"Saro , ja sam Nina", Vlado je stigao prije desetak dana", reče malo ljutito.
"Zovem te danima, mobitel ti je nedostupan. Šta se sa tobom dešava ", reče Nina.
"Ah, da zaboravila sam ti javiti , ostavila sam telefon na popravci, baš danas idem po njega".
"Dobro, znaš da si mi obećala da ćeš izaći sa njim kada dođe, nemoj da me iznevjeriš",reče žurno,"čekamo te na starom mjestu u osam, i molim te da budeš tačna".
"Dolazim tačno u osam ,ne brini se ".
Kada je prvi put ugledala Vladu srce je počelo ubrzano da kuca, odmah je znala da će se zaljubiti u njega. Dugo se pripremala za ponovni susret.
Otišla je u sobu i otvorila ormar, razmišljala je kao i svaka žena šta bi bilo najbolje da obuče.
Već u pola osam je bila na starom mjestu u "Ribarskoj priči". Tu su zajedno dočekali jednu Novu godinu, bilo im je lijepo.
Kada je ugledala kako se približavaju njenom stolu osmijeh joj je prekrio lice.
"Bože kako je lijep", pomislila je.
Pozdravili su se i sjeli.......

Družili su se , izlazili, danju išli na kupanje na obližnje jezero. Dok su sjedili u hladovini on joj reče : "Da li hoćeš da se udaš za mene ?".
Ona je tada bila najsretnija žena na svijetu. "Da ", reče brzo.
Usne su im se spojile u strasni poljubac koji je trajao cijelu vječnost.
sutradan je došao sa majkom i sestrom kod njenih roditelja. Otac mu je nastradao dok je Vlado bio dječak, tako da je sa njima došao majčin brat.
Tu veče su se vjerili.Sara nije bila toliko sretna koliko je sama očekivala, bilo je nešto u njenom pogledu....................Ni slutila nije da je taj osjećaj koji je tada imala bio pravi......

nastaviće se

petak, 30.01.2009.

SJENKE PROŠLOSTI

Sjedila je za stolom i sa sjetom u očima gledala u nevidljivi zid....
Iznenada je začula dobro poznati glas.....
U prvi tren je pomislila da sanja, protrljala je oči, štipnula se za obraz, no ipak je bila budna.
Lagana jeza je obuzimala njeno tijelo, misli su se zakovale, usta su počela da se suše...
Pokušavala je duboko da udahne ,ali vazduh je u sve manjim količinama dopirao do njenih pluća....
Osjetila je da lebdi između dva svijeta. Onog u kojem sada živi i onog u koji će nekada poći,.
"Saberi se", govorila ja sebi.
Ono čega se bojala to je i stiglo do nje, nije htjela nikada više da čuje taj glas,
izbrojala je do deset i brzo se okrenula.
Njene oči su posmatrale privlačnog muškarca koji je stajao iza njenog ramena.
Ipak samo joj se učinilo da čuje dobro poznati glas,bio je to neznanac koji je probudio sjene njene prošlosti.............

nastaviće se

Želim da pročitam vaše mišljenje o ovom nazovimo uvodu u moju priču!

subota, 24.01.2009.

"Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti

samome sebi, treba govoriti drugome.

Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne,

teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja

i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao.

Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš,

osječas da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku,

prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata.

Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije.

Ako taj drugi želi da razumije."

Meša Selimović)

srijeda, 21.01.2009.

Do kraja mog života...


"Do kraja mog života dva me dana nikada više nece brinuti.
Prvi dan je juce, sa svim svojim greškama i suzama, lažima i porazima. Juce je prošlo i zauvek izmaklo mojoj kontroli.
Drugi dan je sutra, sa svojim zamkama i pretnjama, opasnostima i tajnama. Dok sunce opet ne bude izašlo, nemam udjela u sutrašnjem danu, jer nije se još ni rodio.
Uz Božju pomoc, ovaj današnji dan mogu da savladam ako na to koncentrišem sav svoj trud i energiju! Samo ukoliko mu dodam teret ove dvije zastrašujuce vjecnosti,juce i sutra, postoji mogucnost da pokleknem pod njihovim opterecenjem. Nikada više! Ovo je moj dan! Moj jedini dan! Samo on postoji! Ostatak mog života tece danas i ja sam riješen da svaki sat ovoga dana provedem na sledeci nacin...
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode...
- da obratim pažnju na mudre savjete Isusove, Konfucijeve i Zoroastrove (Zaratustrine) i da se prema svakome koga sretnem, prijatelju ili nepri jatelju, strancu ili clanu porodice, ponašam onako kako bih želio da se on prema meni ponaša;
- da vodim racuna o svojim rijecima i svojoj cudi, da se cuvam nerazboritih trenutaka u kojima bih da zakeram ili vredjam;
- da sve koje susrecem pozdravljam nasmijan, a ne namršten, uz tople rijeci ohrabrenja umesto oholosti ili, još gore, cutnje;
- da budem saosecajan i pažljiv prema tugama i borbama drugih, shvatajuci da postoje skriveni jadi u svacijem životu, ma koliko uzvišen ili ponizan bio;
- da što pre budem dobar sa svima, imajuci uvijek na umu da je život prekratak da bismo ga trošili na osvetoljubivost ili zlobu, da se prebrzo završava da bismo imali vremena da budemo sitnicavi ili neljubazni.
- Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode...
- da neprestano podsjecam sebe da cu više klipova kukuruza požnjeti u jesen, što više zrna budem posejao u proljece;
- da shvatim da me život uvijek nagraduje pod uslovima koje sam postavljam, i ako nikada ne uradim ili ne isporucim više od onoga za šta sam placen, nikada necu ni imati razloga da ocekujem nešto preko toga;
- da uvek dam od sebe više nego što se od mene ocekuje, na poslu, u igri ili kod kuce;
- da radim sa poletom i ljubavlju, ma o kakvom zadatku da je rijec, shvatajuci da nikada necu moci da spoznam pravu srecu ukoliko je ne budem pronašao i u svom poslu;
- da istrajem u onome što radim, cak i onda kada drugi prestanu da se trude, jer sada znam da me andjeo srece i cup zlata cekaju tek na kraju one dodatne milje koja još uvek leži preda mnom.
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode...
- da postavim sebi ciljeve koje treba da po stignem do kraja današnjeg dana, jer sada znam da me besciljno plutanje od casa do casa vodi samo jednom odredištu, luci nesrece;
- da shvatim da nijedan put do uspeha nije previše dug ako napredujem hrabro i bez nepotrebne žurbe, kao i da nijedna pocast nije tako udaljena ako se za nju strpljivo i na vreme pripremim;
- da nikada ne gubim vjeru u svetlije sutra, jer znam da ce me neko izvesno cuti ako budem na kapiju kucao dovoljno dugo i dovoljno jako;
- da uvek iznova podsjecam sebe da uspeh uvek ima svoju cijenu, i da uvek moram dobro da odmerim da li su radost i nagrade koje mi on donosi vrijedni dragocenog dijela mog života koji moram da uložim da bih ga postigao;
- da se grcevito držim svojih snova i planova za ljepšu buducnost, jer ako ih se odreknem, možda cu i dalje postojati, ali to više nece biti život.
Do kraja moga života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode...
- da stremim ispunjenju onog najboljeg u sebi, znajuci da nemam nikakvu obavezu da se obogatim ili postanem veoma uspješan, vec samo obavezu da dam ono najviše i najbolje od sebe;
- da ne podležem strahu od neuspjeha, jer cu tada gledati ka ciljevima koje još nisam postigao, a ne dole, na zamke koje mi stalno prete;
- da prigrlim zlu kob kao prijatelja od koga cu da naucim znatno više nego od niza stalnih uspeha i srecne sudbine;
- da se podsjetim da su promašaji, cak i kada mi se dese, samo putokazi prema uspehu, jer sve što je lažno odvešce me u potragu za istinitim, a svako iskustvo ukazace mi na neku grešku, koju cu kasnije pažljivo izbjegavati;
- da se radujem onome što imam, ma kako malo to bilo, uvek se prisecajuci one price koju sam cesto cuo, o covjeku koji je bio nesrecan zato što nije imao cipele, sve dok nije sreo coveka koji nije imao noge.
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode...
- da prihvatim sebe onakvog kakav jesam, ne dozvolivši nikada svojoj savesti ili osecanju dužnosti da me primora da živim po obrascu koji su drugi napravili za svoju dobrobit;
- da shvatim da nikada ne smijem sopstvenu vrijednost da merim necijim pohvalama ili ljubavlju, jer moja istinska vrednost najviše zavisi od toga šta sam prema sebi osecam i koliko sam ukljucen u svijet oko sebe;
- da odolim iskušenju da nadmašim tuda dostignuca, jer ta pateticna, pa ipak uobicajena težnja nije ništa više do znak nesigurnosti i slabosti, a ja nikada necu biti svoj ako dopustim drugima da odreduju moje standarde;
- da u sve svoje postupke, u radu i igri, neprestano unosim varnice entuzijazma, tako da moje uzbudenje i revnost pri bilo cemu što radim, savladaju svaku teškocu, koja bi u protivnom usporila moje napredovanje;
- da se uvek podsecam da moram da uložim vreme i energiju u povecanje sopstvene vrednosti, jer samo budale stoje zaludne, cekajuci da im uspeh sam dode, a ja sada znam da jedina šansa da se dode do vrha leži u tome da se prvo iskopa rupa.
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, molim Te, pomozi mi, Gospode...
- da drugima cinim ono što bih želeo da oni cine meni, da u svakom casu od sebe dajem više nego što se ocekuje, da postavim sebi ciljeve i da se držim svojih snova, da tražim dobro u svakom zlu koje me snade, da sve svoje dužnosti izvršavam s poletom i ljubavlju i da, više od svega, budem svoj.
Pomozi mi, molim Te, da postignem ove ciljeve, moj izuzetni prijatelju, da bih mogao da postanem dobar staretinar, da u Tvoje ime radim sa obnovljenom snagom i mudrošcu, spasavajuci druge kao što si Ti spasio mene. I, iznad svega, molim Te, ostani uz mene cijelog ovog dana... "


Og Magdino, Povratak staretinara

ponedjeljak, 19.01.2009.

"Zanimljivo,istinito"

Djevojka je čekala let,u čekaonici jednog velikog aerodroma.Pošto je trebala dugo da čeka odlučila je da si kupi knjigu,i tako prekrati vrijeme do polaska aviona..



Pored knjige,kupila je i paketić keksa.I sjela u čekaonicu.Pored nje je bila stolica sa keksom,a sa druge strane sjedio je gospodin,koji je čitao novine.Kada je ona uzela keks,i gospodin je uzeo jedan keks. Na što se ona šokirala,ali nije ništa rekla.



Nastavila je da čita knjigu,a u sebi pomislila: " Ma gledaj ti ovo,da samo imam više hrabrosti,do sada bi ga već udarila !"..Svaki put kada bi ona uzimala keks,i gospodin koji je sjedio do nje ne obazirući se,bi uzimao keks.



Nastavili su tako,dok nije ostao samo jedan keks,djevojka pomisli:"Šta li će sada da uradi?"..Čovjek uze taj keks i podjeli ga na pola...



Djevojka je bila šokirana.Pokupila je svoje stvari,uzela knjigu,i pošla u drugu čekaonicu..našla je drugo mjesto,i sjela sasvim sama,da nema nikoga pored nje..Kada se malo pribrala,i kada je prošao bijes,otvorila je torbu,da vrati knjigu,i u torbi je vidjela paketić keksa koji je bio netaknut..



Postidjela se kao lopov,i tek dada je shvatila,da je keks,isti kao njen,zapravo bio od gospodina,koji je sjedio pored nje,ali koji je bez šokiranja,prepotencije ili nervoze,podjelio i svoj posljednji komad sa njom..sasvim suprotno od nje,koja je bila šokirana i pohlepna..Koja se čak osjećala povrijeđenom,u sopstvenom ponosu i osjećanjima..





Koliko puta smo u životu pojeli tuđi keks,a da toga nismo bili svjesni,i nikada nećemo saznati.Prije nego što dođe do nekog brzopletog zaključka,prije nego počnete da mislite loše,pogledajte sa pažnjom detalje.Vrlo često situacija nije onakva kakva izgleda na prvi pogled..



U životu postoji 5 stvari koje ne mogu da se vrate:

1.Kamen koji je bačen

2.Izgovorena riječ

3.Propuštena šansa

4.Vrijeme koje je prošlo

5.I ljubav za koju se ne boriš

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Lijepa priča,preuzeta negdje sa neta...iskreno fascinirana sam.Pa sam je htjela podjeliti sa Vama.....

subota, 10.01.2009.

Zivot...kao zeljeznicka stanica...Vozovi odlaze i dolaze...s nekima se vozis i upoznas,neke zaboravis a o nekima mastas...Ali nikako da "ukapiras"red voznje...
...

petak, 09.01.2009.

1. Iza svakoga covijeka koji moze, postoje drugi ljudi koji mogu.

2. Ucitelj otvara vrata, ali vi ulazite sami.

3. Mudar covjek donosi svoje odluke, glup slijedi javno mnjenje.

4. Onaj koji ne moze da se dogovori sa svojim neprijateljima je onaj koga neprijatelji kontrolisu.

5. Ako ste slabasni, ne nosite tesko breme. Ako su vam rijeci prazne, ne dijelite pridike.

6. Necisti dijamant je bolji nego obican kamen.

7. Ucenje je blago koje prati vlasnika svuda.

8. Ako planirate za godinu, zasadite rizu; ako planirate za deceniju, zasadite drvece; ako planirate za vjecnost, naucite ljude.

9. Ne mozete spreciti tuzne ptice da lete iznad vase glave, ali ih mozete sprecite da ne saviju gnezdo u vasoj kosi.

10. Onaj koji proda roda svoga, neka dvije rake iskopa. (10 ponajboljih kineskih izreka)

Toliko je jutros hladno kod mene u mome kraju, sreća ja imam grijanje, ali toliko mi je žao zbog ovih gluposti oko gasa.... i svugdje i sve udara po nedužnom narodu, ali čini mi se da obični ljudi ponekada nisu toga ni svjesni
Rado bih pomogla kada bih mogla, ali evo šaljem barem jedan topli osmijeh i ove kineske izreke.......

četvrtak, 08.01.2009.

Ako mozes da sacuvas svoju glavu kad svi oko tebe
gube svoje i okrivljuju te za to;
Ako mozes da verujes sebi kad svi u tebe sumnjaju
i sam pridodajes njihovim sumnjama;
Ako mozes da cekas a da ti ne dosadi cekanje,
ili,ako si prevaren - da sam ne varas,
ili,ako si omrznut - da sam ne mrzis,
a da pritom ne izgledas predobar ili premudar;Ako mozes da sanjaris a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako mozes da mastas a da ti mastanje ne bude cilj,
Ako mozes da se suocis sa uspehom i neuspehom
i smatras te dve varke kao da su potpuno iste;
Ako mozes da podneses da istinu koju si rekao
izvrnu nitkovi,kako bi od nje napravili zamku za budale,
ili da posmtras propast onoga cemu si posvetio sav zivot
i da,pogrbljen,s dotrajalim alatom opet novo stvaras;Ako mozes da prisilis svoje nerve i tetive
da te sluze dugo iako si ih nemilice trosio,
i da izdrzis i kada nema vise niceg u tebi
sem volje koja ti dovikuje:”Istraj!”Ako mozes da razgovaras sa nizima od sebe
i ne istaknes svoju superiornost,
ili da u drustvu s visima od sebe -
sacuvas svoje dostojanstvo;Ako mozes da ispunis jedan nezaboravni minut
sadrzajem koji traje sezdeset sekundi -
tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
i,iznad svega,bices covek,sine moj!

Rudyard Kipling

Pozdravljam Vas dragi moji, hvala na čestitkama....neću zatvoriti blog volim se družiti sa vama.....

utorak, 06.01.2009.

Život je lijep kad se živjeti zna, zato uzmi sve što ti život da…Sreća je lijepa i živi zbog nje,ne traži previše i imat ćeš sve

Od jutros sam u poslu oko pripreme kolača, i Badnje večere........
Ovom izrekom želim sve da pozdravim, a onima koji proslavljaju Božić želim sretan Badnji dan i Sretan Božić......

petak, 02.01.2009.

ZBOG ONOGA STO JESI (H. Džubran)

"Kada tvoj prijatelj kaze sto misli,
neces se bojati onoga"ne" u svom duhu,
niti ces suzdrzati "da".

A kada suti tvoje srce i dalje
slusa njegovo srce;

Jer u prijateljstvu bez rijeci radaju se
i dijele sve misli, sve zudnje i sva ocekivanja,
uz nepriznatu radost.

A kada se rastejete od prijatelja,ne tugujte;
Jer ono sto u njemu najvise volite
mozda ce biti jasnije kad bude daleko,
kao sto penjac jasnije vidi planinu iz doline".

Želim Vam da u ovoj 2009-oj vaše prijateljstvo bude još čvršće, da narednu godinu proživite u sreći i blagostanju....